Stjórnarskrį Noregs - GRUNDVALLARLÖG NORSKA RĶKISINS

norwegian-flag-norway-surfing  Stjórnarskrį Noregs

Grundvallarlög konungsrķkisins Noregs, samžykkt į rķkisfundinum į Eišsvöllum 17. maķ 1814, eins og žau eru įsamt sķšari breytingum, sķšast geršum 23 jśnķ 1995 nr. 567

 

GRUNDVALLARLÖG NORSKA RĶKISINS

A. Um rķkisformiš og trśna

1. gr. 

Konungsrķkiš Noregur er frjįlst, sjįlfstętt, ódeilanlegt og óhįš rķki. Stjórnarfar žess byggist į takmörkušu og erfšabundnu konungsvaldi.

2. gr. 

Allir ķbśar rķkisins njóta trśfrelsis.
Hin evangelķsk-lśtersku trśarbrögš eru opinber trśarbrögš rķkisins. Žeir ķbśar sem ašhyllast hana skulu ala börn sķn upp ķ žeirri trś.

 

B. Um framkvęmdavaldiš, konung og konungsfjölskylduna

3. gr.

Framkvęmdavaldiš er ķ höndum konungs, eša drottningar ef hśn hefur erft krśnuna samkvęmt įkvęšum 6., 7. eša 48. greinar ķ Grundvallarlögum žessum. Žegar framkvęmdavaldiš er ķ höndum drottningar, hefur hśn öll sömu réttindi og skyldur sem konungur hefur samkvęmt žessum Grundvallarlögum og landslögum.

4. gr.

Konungurinn skal įvallt ašhyllast hina evangelisku lśtersku trś, styšja hana og vernda.

5. gr.

Konungurinn er heilagur; hvorki mį hallmęla honum né įkęra. Įbyrgšin hvķlir hjį rįšherrum hans.

6. gr.

Konungdęmiš erfist ķ beinan ęttlegg, žannig aš ašeins žau börn sem fędd eru ķ löglegu hjónabandi drottningar eša konungs, eša réttmęts erfingja krśnunar, geta gengiš til rķkiserfša og skulu žeir, er nęrskyldari eru, ganga fyrir fjęrskyldum og žeir eldri fyrir žeim yngri.

Ófęddir geta einnig gengiš til erfša, og taka sęti ķ erfšaröšinni jafnskjótt og hśn eša hann eru ķ heiminn borin.

Enginn getur gengiš til erfša, nema hann sé beinn afkomandi sķšustu drottningar eša konungs, bróšir eša systir sķšustu drottningar eša konungs, eša beinn afkomandi bróšur eša systur sķšustu drottningar eša konungs.

Žegar prinsessa eša prins fęšist, sem nżtur rķkiserfša ķ Noregi, skal nafn og fęšingarstund hennar eša hans kunngerš fyrsta Stóržingi sem haldiš er og skrįsett ķ geršabękur žess.

Fyrir žau sem eru fędd fyrir įriš 1971, gildir žó 6. grein Grundvallarlaganna eins og hśn var samžykkt 18da nóvember 1905. Fyrir žau sem fędd eru fyrir įriš 1990 gildir einnig aš karlmašur gengur fyrir konu.

7. gr.

Sé engin prinsessa eša prins til, sem nżtur rķkiserfša, getur konungur gert tillögu um eftirmann sinn til Stóržingsins, en žaš hefur rétt til aš velja hljóti tillaga konungs eigi samžykki.

8. gr.

Lögręšisaldur konungs skal įkvešinn meš lögum.
Žegar konungur hefur nįš žeim aldri sem lög kveša į um, lżsir hann žvķ opinberlega yfir aš hann sé lögrįša.

9. gr.

Žegar konungur, sem oršinn er lögrįša, tekur viš stjórn rķkisins, sver hann svofelldan eiš fyrir Stóržinginu "Ég heiti og sver, aš ég mun stjórna konungsrķkinu Noregi ķ samręmi viš stjórnarskrį žess og lög, svo hjįlpi mér almįttugur og alvitur Guš."

Nś situr Stóržingiš eigi aš störfum og skal žį eišur unninn skriflega ķ rķkisrįšinu og endurtekinn hįtķšlega af konungi į fyrsta Stóržingi nęst į eftir.

10. gr.

(Felld śr gildi 14 mars 1908.)


11. gr.

Konungurinn skal bśa ķ rķkinu. Honum er óheimilt aš dveljast lengur en sex mįnuši ķ einu utan rķkisins, nema meš samžykki Stóržingsins, annars glati hann rétti sķnum til krśnunnar.

Konungi er óheimilt aš taka viš öšru konungdęmi eša stjórn annars rķkis įn samžykkis Stóržingsins, og žarf tvo žrišju hluta atkvęša til aš veita slķkt samžykki.

12. gr.

Konungurinn velur sjįlfur rįš atkvęšisbęrra norskra borgara. Rįšiš skipa forsętisrįšherra og sjö ašrir rįšherrar hiš fęsta.

Meira en helmingur žeirra sem sitja ķ rķkisrįši hverju sinni skal ašhyllast rķkistrśna.

Konungurinn skiptir verkum meš mešlimum rķkisrįšsins, eins og honum žykir hęfa. Viš sérstakar ašstęšur er konungi heimilt aš kvešja ašra norska rķkisborgara til setu ķ rķkisrįšinu en žar eiga fast sęti fyrir, en žó engan sem situr į Stóržinginu.

Hjón, foreldrar og börn, eša tvö systkini mega eigi samtķmis sitja ķ rķkisrįšinu.

13. gr. 

Mešan konungur er į feršalagi innanlands getur hann fališ rķkisrįšinu stjórn rķkisins. Žaš skal stjórna ķ nafni konungs og į hans vegum. Rķkisrįšiš skal ķ hvķvetna fara aš įkvęšum žessarar stjórnarskrįr, sem og sérstökum fyrirmęlum sem konungur gefur ķ samręmi viš įkvęši stjórnarskrįrinnar.

Mįl skulu afgreidd aš višhafšri atkvęšagreišslu, en falli atkvęši jafnt, ręšur atkvęši forsętisrįšherrans eša, aš honum fjarstöddum, atkvęši žess višstaddra mešlima* rķkisrįšsins sem er ķ forsvari žess.

Rķkisrįšiš skal tilkynna konungi um žau mįl, sem žaš afgreišir meš žessum hętti.

14. gr.

Konungurinn getur skipaš rķkisritara til aš ašstoša mešlimi rķkisrįšsins viš framkvęmd į embęttisverkum žeirra utan rķkisrįšsins. Sérhver rķkisritari starfar į vegum žess rįšherra sem hann er tengdur, ķ žeim męli sem viškomandi įkvešur.

15. gr.

(Felld śr gildi 18 nóv. 1905.)


16. gr.

Konungur skipar öllum opinberum kirkjuathöfnum og gušsžjónustum, öllum fundum og samkomum um trśmįl og gętir žess aš opinberir kennimenn trśarinnar fylgi žeim reglum sem žeim eru settar.

17. gr.

Konungur getur sett og numiš śr gildi tilskipanir sem varša verslun, tolla, atvinnulķf, og löggęslu; žęr mega žó hvorki strķša gegn stjórnskipuninni né lögum sem Stóržingiš hefur sett (samkvęmt žvķ sem greinar 77, 78 og 79 hér į eftir kveša į um). Žęr gilda til brįšabirgša fram aš nęsta Stóržingi.

18. gr.

Konungurinn lętur aš jafnaši innheimta į skatta og gjöld sem Stóržingiš įkvešur.

19. gr.

Konungurinn fylgist meš žvķ aš eignir og forréttindi rķkisins séu nżtt og žeim stżrt į žann hįtt sem Stóržingiš hefur įkvešiš og best horfir til almannaheilla.

20. gr.

Konungurinn hefur ķ rķkisrįši rétt til žess aš nįša afbrotamenn, eftir aš dómur er fallinn. Afbrotamašur ręšur hvort hann žiggur nįšunina eša tekur śt žį refsingu sem hann hefur veriš dęmdur til.

Ķ žeim mįlum sem Óšalsžingiš leggur fyrir landsdóm er eigi unnt aš nįša menn į annan hįtt en žann aš ógilda lķflįtsdóm.

21. gr.

Konungurinn velur og skipar, eftir aš hafa hlżtt į rķkisrįš sitt, alla embęttismenn hins opinbera, kirkjunnar og hersins. Žeir skulu, įšur en skipun į sér staš, sverja, eša ef žeir eru meš lögum undanžegnir eišsvari, hįtķšlega heita stjórnarskrįnni og konungi hlżšni og trśmennsku. Žó mį meš lögum leysa embęttismenn sem eigi eru norskir rķkisborgarar undan žessari skyldu. Konunglegum prinsum er óheimilt aš gegna borgaralegum embęttum.

22. gr.

Konungi er heimilt įn undangengins dóms, eftir aš hafa fengiš įlit rķkisrįšsins žar aš lśtandi, aš leysa mešlimi žess eša rķkisritara* frį störfum. Hiš sama gildir um žį embęttismenn, sem gegna störfum į skrifstofum rķkisrįšsins eša ķ utanrķkisžjónustunni eša ręšismannsstörfum, borgaralegum og kirkjulegum yfirmannsstöšum, yfirmenn herdeilda og annarra hersveita, yfirmenn ķ virkjum hersins og ęšstu yfirmenn į herskipum. Nęsta Stóržing skal įkveša hvort žeir, sem vikiš er frį störfum meš žessum hętti, njóta eftirlauna. Fram aš žvķ skulu žeir hljóta tvo žrišju žeirra launa sem žeir hafa haft įšur.

Öšrum embęttismönnum getur žvķ konungur ašeins vikiš frį störfum um stundarsakir og skal žį žegar ķ staš höfša mįl į hendur žeim fyrir dómi en hvorki mį leysa žį frį störfum né flytja žį ķ annaš embętti gegn vilja sķnum nema meš dómi.

Öllum embęttismönnum mį vķkja frį störfum, įn undangengins dóms, žegar žeir hafa nįš žeim aldri sem lög kveša į um. Įkveša mį meš lögum aš įkvešna embęttismenn, sem ekki eru dómarar, megi skipa tķmabundiš.

23. gr.

Konungur getur veitt žeim sem honum žóknast oršur fyrir sérstaklega vel unnin störf, og skal tilkynna žaš opinberlega; eigi mį žó veita ašra stöšu eša titil en žann sem fylgir hverju embętti. Oršuveitingar leysa engan undan sameiginlegum skyldum og byršum rķkisborgara og veita eigi forgang aš embęttum rķkisins. Embęttismenn sem lįta af störfum meš heišri og sóma halda embęttisheiti sķnu og stöšu. Žetta gildir žó eigi um mešlimi rķkisrįšs eša rķkisrįšsritara. 
Héšan ķ frį mį eigi veita neinum persónuleg eša blönduš* arfgeng forréttindi. 

24. gr.

Konungur tilnefnir og vķkur śr starfi samkvęmt eigin gešótta, hirš og hiršžjóna.

25. gr.

Konungur hefur ęšsta vald yfir sjó- og landher rķkisins. Eigi mį minnka eša auka viš heraflann įn samžykkis Stóržingsins. Eigi mį lįta hann af hendi til žjónustu viš erlent rķki og engir erlendir herir mega halda innreiš sķna ķ norska rķkiš įn samžykkis Stóržingsins, nema um sé aš ręša herliš sem veitir ašstoš gegn óvinveittum įrįsum.

Landvarnarliš og annan herafla sem eigi er fastaher mį aldrei nota utan landamęra rķkisins įn samžykkis Stóržingsins.

26. gr.

Konungur hefur rétt til aš kalla saman herliš, hefja strķš landinu til varnar og gera frišarsamninga, ganga ķ og śr bandalögum, senda og taka viš erindrekum.

Samningar um sérlega mikilvęg mįlefni, og allir samningar sem žurfa samkvęmt stjórnarskrį lagasetningu eša įkvöršun Stóržingsins til gildistöku, verša eigi bindandi fyrr en Stóržingiš hefur samžykkt žį.

27. gr.

Allir mešlimir rķkisrįšsins skulu, žegar eigi er um lögmęt forföll aš ręša, sitja fundi rķkisrįšs og mį eigi taka įkvöršun ķ rķkisrįši nema męttir séu fleiri en helmingur rįšsmanna.

Mešlimir rķkisrįšsins, sem eigi ašhyllast rķkistrśna, taka eigi įtt ķ įkvöršunum sem varša rķkiskirkjuna.

28. gr.

Tillögur um skipanir ķ embętti og önnur mikilvęg mįl skulu lögš fyrir rķkisrįšiš af žeim rįšherra sem žau heyra undir og skal hann fara meš žau ķ samręmi viš įkvaršanir rķkisrįšsins. Aš žvķ marki sem konungur įkvešur, er žó heimilt aš mįl sem varša yfirstjórn hermįla verši undanžegin umfjöllun rķkisrįšs.

29. gr.

Geri lögmęt forföll rįšherra ókleift aš męta og leggja fyrir rķkisrįš žau mįl sem undir hann heyra, skulu žau lögš fyrir rķkisrįš af öšrum rįšherra sem konungur tilnefnir til žess.

Hindri lögmęt forföll svo marga frį mętingu aš ekki séu fleiri en helmingur tilskilins fjölda višstaddir fund, skal tilnefna naušsynlegan fjölda karla eša kvenna til aš taka sęti ķ rķkisrįšinu.

30. gr.

Rķkisrįš fęrir öll mįl sem til kasta žess koma ķ embęttisbękur. Utanrķkismįl, sem rįšiš įkvešur aš leynd skuli hvķla yfir, skal fęra ķ sérstakar embęttisbękur. Į sama hįtt skal fara meš mįl sem varša yfirstjórn hermįla og rķkisrįšiš įkvešur aš haldiš skuli leyndum.

Sérhverjum, sem sęti į ķ rķkisrįši, ber skylda til aš greina opinskįtt frį skošunum sķnum og er konungi skylt aš hlżša į hann. Konungur heldur žó rétti sķnum til aš taka įkvöršun eftir žvķ sem honum žykir hęfa.

Telji einhver mešlimur rķkisrįšsins aš konungur hafi tekiš įkvöršun sem er andstęš stjórnskipun eša lögum rķkisins, eša sem er bersżnilega skašleg hagsmunum rķkisins, er viškomandi skylt lįta andstöšu sķna skżrt ķ ljós og lįta fęra mótmęli sķn ķ embęttisbók rķkisrįšsins. Sį sem eigi hefur boriš fram mótmęli telst hafa veriš sammįla konungi og ber žar meš įbyrgš samkvęmt žvķ sem sķšar kann aš verša įkvešiš og getur Óšalsžingiš sótt hann til saka fyrir landsdómi.

31. gr.

Allar įkvaršanir sem konungur gefur śt skulu til aš öšlast gildi vera mešundirritašar. Įkvaršanir sem varša yfirstjórn hermįla skulu mešundirritašar af žeim sem hefur lagt mįliš fyrir, eša af forsętisrįšherra eša, ef hann er ekki višstaddur, af žeim višstöddum mešlimum rķkisrįšsins sem er ķ forsvari žess.

32. gr.

Žęr įkvaršanir sem rķkisstjórnin tekur aš konungi fjarverandi skulu geršar skriflega ķ nafni konungs og skulu žęr undirritašar af rķkisrįšinu.

33.gr.

(Felld śr gildi 12 įgśst (24 okt) 1908.)


34. gr. 

Konungur įkvešur hvaša titla réttmętir erfingjar krśnunar bera.

35. gr. 

Um leiš og erfingi krśnunnar veršur fullra 18 įra öšlast hśn eša hann rétt til aš taka setu ķ rķkisrįšinu en žó įn atkvęšisréttar eša įbyrgšar.

36. gr.

Prinsessa eša prins sem eiga erfšarrétt til norsku krśnunnar mega eigi ganga ķ hjónaband įn leyfis konungs. Hśn eša hann mega heldur eigi taka viš öšru konungdęmi eša stjórn annars rķkis įn samžykkis konungs og Stóržings; til samžykkis Stóržingsins žarf tvo žrišju hluta atkvęša.

Brjóti hśn eša hann gegn žessu missir viškomandi og afkomendur hans rétt til konungdóms ķ Noregi.

37. gr.

Konunglegir prinsar og prinsessur standa ašeins konungi skil um persónuleg mįlefni sķn, eša öšrum žeim sem hann skipar til aš dęma ķ mįlum žeirra.

38. gr.

(Felld śr gildi 18 nóv. 1905.)


39. gr.

Ef konungur fellur frį og erfingi krśnunnar er eigi oršinn lögrįša, skal rķkisrįšiš žegar ķ staš kalla Stóržingiš saman.

40. gr.

Žar til Stóržingiš kemur saman og rįšstafar stjórn rķkisins mešan konungur er ólögrįša, fer rķkisrįšiš meš stjórn rķkisins ķ samręmi viš stjórnarskrį.

41. gr.

Ef konungur er utan rķkisins, įn žess aš vera ķ hernaši, eša hann er svo lasburša aš hann getur eigi sinnt stjórn rķkisins, skal sį sem nęstur er til erfša krśnunnar, hafi hann nįš žeim lögręšisaldri sem įkvešinn hefur veriš fyrir konung, veita rķkisrįšinu forsęti sem handhafi konungsvalds, mešan slķkt įstand varir. Annars fer rķkisrįšiš meš stjórn rķkisins.

42. gr.

(Felld śr gildi 18 nóv. 1905.)


43. gr.

Stóržingiš velur ólögrįša konungi forrįšamann til aš aš stżra rķkisstjórninni fyrir hans hönd.

44.gr.

Sś prinsessa eša sį prins, sem ķ žvķ tilviki sem 41. grein nefnir hefur meš höndum stjórn rķkisins, skal vinna svofelldan skriflegan eiš fyrir Stóržinginu: "Ég heiti og sver aš ég skal veita rķkisstjórninni forstöšu ķ samręmi viš stjórnarskrįna og lögin svo hjįlpi mér almįttugur og alvitur Guš"

Standi Stóržingiš žį eigi yfir, skal eišurinn svarinn ķ rķkisrįšinu og lįtinn* Stóržinginu ķ té nęst žegar aš kemur saman.

Sś prinsessa eša sį prins, sem hefur unniš slķkan eiš einu sinni, skal eigi vinna hann aftur sķšar.

45. gr.

Žegar stjórnartķma žeirra lżkur skulu žeir gera konungi og Stóržingi grein fyrir störfum sķnum.

46. gr.

Ef žeir, sem sś skylda hvķlir į samkvęmt 39. grein, lįta undir höfuš leggjast aš kalla žegar ķ staš Stóržingiš saman, er žaš ófrįvķkjanleg skylda Hęstaréttar aš fjórum vikum lišnum aš sjį til žess aš svo verši gert.

47. gr.

Umsjón meš uppeldi konungs, sem ekki er oršinn lögrįša, skal įkvešin af Stóržinginu, ef bįšir foreldrar hans eru fallnir frį og hvorugt žeirra hefur skiliš eftir sig nein skrifleg fyrirmęli žar aš lśtandi.

48. gr.

Ef konungsęttin deyr śt og enginn hefur veriš tilnefndur erfingi aš krśnunni, skal Stóržingiš velja nżja drottningu eša konung. Į mešan fer meš framkvęmdarvaldiš eftir 40. grein.

 

C. Um rétt borgaranna og löggjafarvaldiš

49. gr.

Žjóšin fer meš löggjafarvaldiš fyrir milligöngu Stóržingsins. Stóržingiš skiptist ķ tvęr deildir, Lögžing og Óšalsžing.

50. gr.

Kosningarétt hafa allir norskir rķkisborgarar, karlar og konur, sem oršnir eru eša verša fullra įtjįn įra į žvķ įri sem kosningar eru haldnar.

Įkveša skal meš lögum kosningarétt žeirra norskra borgara sem eru bśsettir utan Noregs į kjördegi, en uppfylla framantalin skilyrši.

Reglur um kosningarétt žeirra sem aš öšru leyti fullnęgja skilyršum fyrir honum en eru bersżnilega haldnir alvarlegum geštruflunum eša skertri mešvitund į kjördegi, mį setja meš lögum.

51. gr.

Reglur um kjörskrįr og fęrslu kosningabęrra manna ķ hana skulu settar meš lögum.

52. gr.

(Felld brott 26. okt. 1954.) 


53. gr.

Kosningaréttur glatast:

a. meš dómi fyrir refsiveršan verknaš samkvęmt žvķ sem lög įkveša;

b. viš aš ganga ķ žjónustu erlends valds įn samžykkis rķkisstjórnarinnar;

c. (FELLD BROTT 23. APRĶL 1959)

d. viš aš verša uppvķs aš žvķ aš hafa keypt atkvęši, selt atkvęši sitt eša kosiš į fleiri en einum kjörstaš.

e. (FELLD BROTT 17. JAN 1980)

54. gr.

Kosningar skal halda fjórša hvert įr. Žęr skulu vera afstašnar fyrir lok septembermįnašar.

55. gr.

Kosningar fara fram į žann hįtt sem lög įkveša. Kjörstjórn sker śr įgreiningi um kosningarétt, en śrskurši hennar mį skjóta til Stóržingsins.

56. gr.

(Felld śr gildi 23 mars 1972.)

57. gr.

Til Stóržingsins skal kjósa 165 fulltrśa.

58. gr.

Hvert fylki telst eitt kjördęmi.

157 fulltrśar Stóržingsins skulu vera kjördęmakjörnir en jöfnunaržingsęti vera 8.

Kjördęmasęti skiptast milli kjördęma rķkisins sem hér segir: frį Austurfold koma 8, frį Ósló 15, frį Akershus 12, frį Heišmörk 8, frį Upplöndum 7, frį Buskerud 7, frį Vesturfold 7, frį Želamörk 6, frį Austur-Ögšum 4, frį Vestur-Ögšum 5, frį Rogalandi 10, frį Höršalandi 15, frį Sogni og Fjöršunum 5, frį Męri og Raumsdal 10, frį Sušur-Žręndalögum 10, frį Noršur-Žręndalögum 6, frį Noršlandi 12, frį Troms 6 og frį Finnmörk 4.

59. gr.

Hvert sveitarfélag telst sérstök kjördeild.

Kjörfundi skal halda ķ hverri kjördeild. Ķ kjördeildum eru žingmenn og varažingmenn kosnir beinum kosningum fyrir allt kjördęmiš.

Žingmenn eru kosnir hlutfallskosningu ķ kjördęmum og skiptast žingsęti milli flokka skv. eftirfarandi reglum.

(Regla Laguės.)

Deila skal ķ atkvęšatölu hvers flokks ķ hverju kjördęmi meš 1,4, 3, 5 og 7 og žannig įfram svo oft sem hver flokkur getur vęnst aš fį žingsęti ķ sinn hlut Sį flokkur, sem eftir žessu hefur stęrsta hlutatölu, hlżtur fyrsta žingsęti, en nęsta žingsęti kemur ķ hlut žess flokks, sem hefur nęst stęrsta hlutatölu, og žannig įfram uns öllum žingsętum hefur veriš śthlutaš. Hafi flokkar sömu hlutatölu skal hluta um žingsęti.

Listabandalög eru ekki leyfš.

Jöfnunarsętum er śthlutaš milli žeirra flokka, sem rétt eiga til žeirra eftir atkvęšafjölda žeirra ķ öllu rķkinu, ķ žvķ augnamiši aš jafna hlutfalliš milli flokkanna sem mest mį verša. Til aš finna žingsętatölu hvers flokks skal beita sömu reglu fyrir allt rķkiš og gildir fyrir kjördęmin um žį flokka sem rétt eiga į jöfnunarsętum. Flokkarnir fį svo mörg jöfnunarsęti, aš žau įsamt kjördęmasętum, sem žegar hefur veriš śthlutaš, séu jafn mörg og hver flokkur į aš fį samkvęmt žvķ sem aš framan er sagt. Séu tveir eša fleiri flokkar jafn nįlęgt žvķ aš hljóta žingsęti samkvęmt žessum reglum, hefur sį flokkur forgang sem fleiri atkvęši hefur hlotiš; sé atkvęšatalan jöfn skal hlutkesti rįša. Hafi flokkur žegar fengiš fleiri žingsęti viš śthlutun kjördęmasęta en hann ętti aš fį samkvęmt framansögšu, skal śthluta jöfnunarsętum į nż milli hinna flokkanna eingöngu, en nś įn atkvęšatölu og kjördęmasęta žessa flokks.

Engum flokki mį śthluta jöfnunaržingsęti nema hann hafi fengiš aš minnsta kosti 4 af hundraši af atkvęšunum ķ öllu rķkinu. 

Jöfnunarsęti hvers flokks ganga til lista flokksins ķ kjördęmum žannig aš fyrsta žingsętiš fer til žess lista sem hefur stęrsta hlutatöluna eftir aš žingsętum kjördęmisins hefur veriš śthlutaš, nęsta žingsęti til žess lista sem hefur nęststęrsta hlutatöluna, og žannig įfram žar til öll jöfnunarsętum flokksins hafa gengiš śt.

60. gr.

Įkveša skal meš lögum hvort og meš hvaša hętti žeir, sem kosningarétt hafa, skuli geta greitt atkvęši utan kjörfundar.

61. gr.

Engan mį kjósa til žings, nema hann hafi veriš bśsettur ķ rķkinu ķ 10 įr og hafi kosningarétt.

62. gr.

Starfsmenn stjórnarrįšsins, aš undanskildum ašstošarmönnum rįšherra, sem og hiršžjónar, žótt komnir séu į eftirlaun, eru eigi kjörgengir. Hiš sama gildir um žį sem starfa ķ utanrķkisžjónustu eša viš ręšismannsstörf.

Žeir sem sęti eiga ķ rķkisrįši geta ekki setiš į Stóržinginu sem žingmenn mešan žeir eiga sęti ķ rķkisrįšinu. Ašstošarmenn rįšherra geta heldur ekki setiš į žingi, mešan žeir gegna embętti.

63. gr.

Hverjum žeim, sem kjörinn er į Stóržingiš, ber skylda til aš taka viš kosningu, nema:

a) hann hljóti kosningu ķ öšru kjördęmi en žvķ žar sem hann į sjįlfur kosningarétt.

b) hann hafi setiš öll regluleg Stóržing frį sķšustu kosningum.

c) hann hafi nįš fullum 60 įra aldri į žvķ įri sem kosningar eru haldnar.

d) hann sé flokksbundinn og hljóti kosningu af lista sem ekki er bošinn fram af žeim flokki.

Meš lögum skal įkveša innan hvaša tķma og į hvern hįtt hver sį, sem hefur rétt til žess aš hafna kjöri, beitir žeim rétti.

Ennfremur skal įkveša meš lögum innan hvaša tķma og į hvern hįtt hver sį, sem kosinn er į Stóržing ķ tveimur eša fleiri kjördęmum, lżsir yfir žvķ hvar hann vill taka kosningu.

64. gr.

Hinir kjörnu fulltrśar skulu fį ķ hendur kjörbréf, og sker Stóržingiš śr um lögmęti žeirra

65. gr.

Žingmenn og varažingmenn sem kallašir eru til starfa fį greišslu śr rķkissjóši sem įkvešin er meš lögum, fyrir feršakostnaši til og frį Stóržinginu og frį Stóržinginu heim til sķn og aftur til baka, žegar hlé veršur störfum žingsins ķ 14 daga eša lengur.

Auk žess žiggja žingmenn greišslu, sem einnig er įkvešin meš lögum, fyrir setu į Stóržinginu.

66. gr.

Eigi er heimilt aš handtaka žingmenn į leiš til eša frį Stóržinginu né mešan į dvöl žeirra stendur žar nema žeir séu stašnir aš refsiveršum verknaši.
Eigi mį heldur draga žį til įbyrgšar utan žings fyrir ummęli žeirra ķ žinginu. Öllum ber skylda til aš fara eftir žeim reglum sem žar eru samžykktar.

67. gr.

Žeir sem kosnir eru žingmenn į žann hįtt sem lżst er hér aš framan skipa Stóržing konungrķkisins Noregs.

68. gr.

Stóržingiš kemur aš jafnaši saman fyrsta rśmhelgan dag ķ októbermįnuši įr hvert ķ höfušborg rķkisins, nema konungur af sérstökum įstęšum, svo sem innrįs fjandmanna eša farsóttum, įkveši annan kaupstaš ķ rķkinu.

Slķkar įkvaršanir skal tilkynna ķ tķma.

69. gr.

Konungi er heimilt aš kalla Stóržingiš saman utan hefšbundins žingtķma telji hann aš naušsynlegt.

70. gr.

(Felld śr gildi 13 jślķ 1990 nr. 550)


71. gr.

Žingmenn Stóržingsins sitja ķ fjögur įr samfleytt.

72. gr.

(Felld śr gildi 13 jślķ 1990 nr. 550)


73. gr.

Stóržingiš śr hópi žingmanna fjóršung til aš skipa Lögžingiš; ašrir žrķr fjóršu hlutar žingmanna skipa Óšalsžingiš. Kosningin skal fara fram į fyrsta reglulega žingi eftir kosningar. Eftir žaš veršur skipan Lögžingsins óbreytt į öllum Stóržingum sem žannig eru kosin, nema žvķ ašeins aš žingmašur forfallist og fylla žurfi ķ skaršiš meš sérstakri kosningu.

Žingin halda fundi hvort ķ sķnu lagi og kjósa hvort sinn forseta og ritara. Žingfundi mį eigi halda nema minnst helmingur žingmanna sé višstaddur.
Frumvarp til stjórnarskipunarlaga er žó eigi unnt aš taka fyrir nema višstaddir séu aš minnsta kosti tveir žrišju hlutar žingmanna.

74. gr.

Um leiš og Stóržing er komiš saman (og hefur kosiš embęttismenn ATH), setur konungur, eša sį sem hann tilnefnir, žaš meš ręšu, žar sem hann greinir žvķ frį hag rķkisins og žeim višfangsefnum sem hann vill beina athygli žingsins sérstaklega aš. Engar umręšur mega fara fram mešan konungur er višstaddur.

Žegar Stóržingiš er aš störfum, hafa forsętisrįšherrann og ašrir rįšherrar rétt til setu į fundum žess og beggja deilda žess til jafns viš žingmenn, žó įn atkvęšisréttar, og aš taka žįtt ķ umręšunum aš svo miklu leyti sem žęr fara fram fyrir opnum tjöldum, en ašeins um mįl sem fjallaš er um fyrir luktum dyrum, aš žvķ leyti sem žingiš heimilar.

75. gr.

Žaš fellur undir Stóržingiš:

a. aš setja lög og fella śr gildi lög; aš leggja į skatta, gjöld, tolla og ašrar opinberar įlögur sem žó skulu ekki gilda lengur en til 31. desember nęsta įr žar į eftir, nema nęsta reglulegt Stóržing endurnżi žęr sérstaklega;

b. aš taka lįn meš įbyrgš rķkisins;

c. aš hafa umsjón meš fjįrmįlum (ATH peningamįlum?) rķkisins;

d. aš veita fé til rķkisśtgjalda;

e. aš įkveša hve konungi skal greitt mikiš fé til handa hiršinni og įkveša lķfeyri konungsfjölskyldunnar, sem žó mį ekki vera fólginn ķ fasteignum;

f. aš kanna embęttisbękur rķkisrįšsins, allar opinberar skżrslur og skjöl;

g. aš fį upplżsingar um žau bandalög og samninga viš erlend rķki sem konungur hefur gert į vegum rķkisins;

h. aš geta kallaš hvern sem er fyrir śt af rķkismįlefnum, aš konungi og fjölskyldu hans žó undanžeginni; žessi undantekning gildir žó ekki um žį konunglegu prinsa sem hafa embętti meš höndum;

i. aš endurskoša skrįr yfir tķmabundin laun og eftirlaun og gera į žeim žęr breytingar sem žaš telur naušsynlegar;

k. aš kjósa fimm endurskošendur, sem endurskoša įrlega rķkisreikninga og gefa śt į prenti śtdrętti śr žeim; rķkisreikningar skulu žvķ lagšir fyrir endurskošendurna innan sex mįnaša frį lokum žess įrs sem heimildir Stóržingsins eru veittar fyrir; ennfremur aš setja reglur um žaš fyrirkomulag sem gilda skal um įkvöršunarvald gagnvart starfsmenn rķkisbókhaldsins;

l. aš tilnefna einstakling, sem situr ekki į Stóržinginu, til aš hafa eftirlit, į žann hįtt sem nįnar er kvešiš į um ķ lögum, meš stjórnsżslu hins opinbera og öllum žeim sem aš henni starfa, ķ žvķ skyni aš tryggja aš hinn almenni borgari sé ekki órétti beittur;

m. aš veita śtlendingum rķkisborgararétt.

76. gr.

Öll frumvörp til laga skulu fyrst lögš fram į Óšalsžinginu, annašhvort af žingmönnum žess eša af rķkisstjórninni fyrir atbeina rįšherra.

Ef frumvarpiš er samžykkt, er žaš sent Lögžinginu sem annašhvort samžykkir žaš eša fellir; sé žaš fellt žar fer žaš aftur til Óšalsžingsins įsamt athugasemdum. Žęr skulu teknar til athugunar ķ Óšalsžinginu, sem annašhvort vķsar frumvarpinu frį eša sendir žaš aftur Lögžinginu meš eša įn breytinga.

Žegar frumvarp frį Óšalsžinginu hefur tvisvar veriš lagt fyrir Lögžingiš og öšru sinni veriš synjaš af Lögžinginu og sent til baka, kemur Stóržingiš saman og žarf žį tvo žrišju hluta atkvęša žess til aš afgreiša frumvarpiš.

Aš minnsta kosti žrķr dagar skulu lķša milli umręšna um lagafrumvörp.

77. gr.

Žegar frumvarp til laga, sem Óšalsžingiš hefur afgreitt, hefur hlotiš samžykki Lögžings eša sameinašs Stóržings skal žaš sent konungi til stašfestingar.

78. gr.

Fallist konungur į lagafrumvarpiš, undirritar hann žaš og žar meš veršur žaš aš lögum.

Fallist konungur ekki į lagafrumvarpiš, sendir hann žaš aftur til Óšalsžingsins meš žeirri yfirlżsingu aš hann vilji ekki veita žvķ stašfestingu aš svo stöddu. Žegar svo stendur į mį sameinaš Stóržing ekki leggja frumvarpiš aš nżju fyrir konung.

79. gr.

Sé frumvarp til laga samžykkt óbreytt į tveimur Stóržingum, sem kosin hafa veriš ķ tvennum kosningum ķ röš, og milli žeirra séu haldin a.m.k. tvö Stóržing, įn žess aš neitt Stóržing hafi, į žvķ tķmabili sem lķšur milli fyrri samžykktar frumvarpsins og sķšari samžykktarinnar, sett lög er ganga ķ ašra įtt, og sé frumvarpiš sķšan lagt fyrir konung meš beišni um aš hans hįtign neiti ekki stašfestingu lagafrumvarps sem Stóržingiš telur aš vandlega ķhugušu mįli vera nytsamleg, žį veršur frumvarpiš aš lögum jafnvel žótt konungur hafi ekki stašfest įšur en Stóržingi lżkur.

80. gr.

Stóržingiš situr eins lengi sem žaš telur naušsynlegt og lżkur fundum žegar störfum žess er lokiš.

Ķ samręmi viš reglur žingskapa getur žingiš komiš saman aš nżju, en fundum žess lżkur ekki sķšar en sķšasta virkan dag ķ septembermįnuši.

Fyrir žann tķma kunngjörir konungur śrskurš sinn um žau lagafrumvörp sem enn hafa ekki hlotiš afgreišslu (sbr. gr. 77-79), meš žvķ annašhvort aš stašfesta žau eša synja žeim stašfestingar. Žau lagafrumvörp sem konungur stašfestir ekki telst hann synja stašfestingar.

81. gr.

Öll lög, aš undanskildum žeim sem greinir ķ 79. grein, skulu birt ķ konungs nafni meš innsigli norska rķkisins og meš eftirfarandi yfirlżsingu: "Vér N.N. gjörum kunnugt: aš fyrir oss hefur veriš lögš samžykkt Stóržingsins, dags. svohljóšandi: (sķšan fylgir frumvarpiš). Hana höfum vér samžykkt og stašfest į sama hįtt og vér nś samžykkjum hana og stašfestum sem lög undir vorri hönd og innsigli rķkisins."

82. gr.

(Felld śr gildi 7 jślķ 1913.)


83. gr.

Stóržingiš getur leitaš įlits Hęstaréttar um lögfręšileg efni.

84. gr.

Fundi Stóržingsins skal halda ķ heyranda hljóši, og umręšurnar gefnar śt į prenti, nema annaš sé samžykkt meš meirihluta atkvęša.

85. gr.

Hver sem hlżšir fyrirmęlum, sem ętlaš er aš raska frelsi og frišhelgi Stóržingsins, er sekur um landrįš.

 

D. Dómsvaldiš.

86. gr.

Landsdómur er fyrsta og sķšasta dómsstig ķ mįlum sem Óšalsžingiš höfšar gegn rįšherrum, hęstaréttardómurum eša žingmönnum Stóržingsins, fyrir refsivaršan verknaš er žeir gera sig seka um sem slķkir.

Nįnari reglur um kęrur Óšalsžingsins eftir žessari grein skulu settar meš lögum. Žó mį ekki įkveša skemmri fyrningarfrest en 15 įr til aš draga menn til įbyrgšar fyrir landsdómi.

Žingmenn sem kjörnir eru ķ Lögžingiš og žeir sem eiga fast sęti ķ Hęstarétti eru dómarar ķ landsdóminum. Reglurnar ķ 87. gr. gilda um skipan (HB: samsetning) landsdómsins ķ einstökum mįlum. Forseti Lögžingsins hefur forsęti ķ landsdómi.

Sį sem tekiš hefur sęti ķ landsdómi sem žingmašur į Lögžingi skal ekki vķkja śr landsdómi žótt kjörtķmabili hans renni śt įšur en mešferš mįls fyrir landsdómi lżkur. Hverfi hann af žingi af annarri įstęšu vķkur hann śr landsdómi. Sama gildir ef hęstaréttardómari sem sęti į ķ landsdómi lętur af störfum viš Hęstarétt.

87. gr.

Įkęrši og sį sem flytur mįliš fyrir hönd Óšalsžingsins (HB: saksóknari, skżra nešanmįls), hafa rétt til aš ryšja svo mörgum śr landsdómi, aš eftir sitji sem dómarar 14 žingmenn Lögžingsins og 7 dómarar Hęstaréttar. Hvor ašili hefur rétt til aš ryšja jafnmörgum žingmönnum Lögžingsins śr réttinum, en ef ekki er unnt aš deila jafnt skal hinn įkęrši hafa rétt til aš ryšja einum umfram. Sama gildir um hęstaréttardómara. Séu fleiri en einn įkęršir ķ sama mįli ryšja žeir sameiginlega eftir reglum sem setja skal meš lögum. Fullnżti mįlsašilar ekki rétt sinn til aš ryšja dóminn ręšur hlutkesti hverjir vķkja śr réttinum žannig aš eftir sitji 14 žingmenn og 7 dómarar Hęstaréttar.

Žegar mįliš er tekiš til dóms, skal dregiš um hverjir dęma žaš žannig aš 15 dómarar verši ķ réttinum, žar af ekki fleiri en 10 žingmenn og 5 hęstaréttardómarar.

Forseti Landsdóms og forseti Hęstaréttar missa aldrei sęti sitt meš hlutkesti.

Sé ekki unnt aš skipa dóm meš žeim fjölda sem aš framan er įkvešiš, getur landsdómur eftir sem įšur tekiš mįl til mešferšar og dęmt žaš ef minnst 10 dómarar eiga sęti ķ réttinum.

Nįnari reglur um skipan landsdóms skulu settar meš lögum.

88. gr.

Hęstiréttur er ęšsti dómstóll. Žó mį meš lögum takmarka mįlskot til hans.

Hęstarétt skipar forseti og aš minnsta kosti fjórir ašrir dómarar.

89. gr.

(Felld śr gildi 17 des. 1920, sbr. stj.skr.breyt. 7 jślķ 1913.)


90. gr.

Dómum Hęstaréttar veršur eigi įfrżjaš.

91. gr.

Eigi mį skipa hęstaréttardómara nema hann hafi nįš 30 įra aldri.

 

E. Almenn įkvęši

92. gr.

Ķ embętti rķkisins mį ašeins skipa norska rķkisborgara, karla eša konur, sem tala tungu landsins og:

a. annašhvort eru fęddir ķ rķkinu af foreldrum sem žį voru žegnar rķkisins.

b. eša eru fęddir erlendis af norskum foreldrum, sem žį voru ekki žegnar annars rķkis.

c. eša sem héšan ķ frį dveljast ķ rķkinu ķ 10 įr.

d. eša sem Stóržingiš hefur veitt rķkisborgararétt.

Žó mį skipa ašra ķ kennarastöšur viš hįskóla og į efri skólastigum, sem og ķ lęknastöšur og ręšismannsembętti ķ erlendum rķkjum.

93. gr.

Til aš tryggja friš og öryggi ķ heiminum eša stušla aš alžjóšlegri réttarskipan og samvinnu getur Stóržingiš meš meirihluta žriggja fjóršu hluta atkvęša veitt samžykki sitt til aš alžjóšastofnun sem Noregur er ašili aš eša gerist ašili aš, geti į greinilega afmörkušu sviši fariš meš heimildir sem samkvęmt stjórnarskrį žessari eru falin stjórnvöldum, žó ekki heimild til aš breyta žessari stjórnarskrį. Žegar Stóržing veitir samžykki sitt skulu a.m.k. tveir žrišju hlutar žingmanna vera į fundi, eins og viš afgreišslu stjórnarskrįrfrumvarpa.

Įkvęši žessarar greinar gilda ekki um žįtttöku ķ alžjóšastofnun, hafi įkvaršanir hennar eingöngu žjóšréttarleg įhrif į Noreg.

94. gr.

Nżja einkaréttarlögbók og refsilögbók skal setja į fyrsta, eša ef žaš er ekki hęgt į öšru reglulegu Stóržingi. Į mešan standa nśgildandi lög, aš svo miklu leyti sem žau strķša ekki gegn stjórnarskrįnni eša brįšabirgšalögum sem kunna aš verša gefin śt.

Nśverandi skipan skattamįla gildir fram aš nęsta Stóržingi.

95. gr.

Eigi mį veita undanžįgur, konungsvernd, greišslufrest eša uppreisn ęru eftir aš hin nżju lög ganga ķ gildi.

96. gr.

Engan mį dęma nema samkvęmt lögum né refsa įn undangengins dóms. Eigi mį beita pyntingum viš yfirheyrslur.

97. gr.

Lög mega eigi vera afturvirk.

98. gr.

Af greišslum til réttaržjóna skal engar įlögur greiša til rķkissjóšs.

99. gr.

Engum mį halda ķ fangelsi nema meš heimild ķ lögum og į žann hįtt sem lög męla fyrir um. Fyrir óheimila handtöku og ólöglegt varšhald eru yfirvöld įbyrg gagnvart žeim sem ķ hlut į.

Rķkisstjórnin mį ekki beita rķkisborgarana hervaldi, nema į žann hįtt sem įkvešinn er ķ lögum og žį ašeins žegar mannsöfnušur raskar almannafriši og ekki er unnt aš leysa hann upp žegar ķ staš eftir aš borgaraleg yfirvöld hafa žrisvar sinnum lesiš hįrri raustu žęr greinar landslaga sem varša uppžot.

100. gr.

Prentfrelsi skal rķkja. Engum mį refsa fyrir ritaš orš, hvert sem efni žess er, og hann hefur lįtiš prenta eša gefa śt, nema hann hafi af įsetningi og bersżnilega annašhvort sjįlfur óhlżšnast eša hvatt ašra til aš óhlżšnast lögum, lķtilsvirt trś, sišgęši eša stjórnarskrįrbundna valdhafa, óhlżšnast skipunum žeirra, eša haft ķ frammi rangar og ęrumeišandi įsakanir ķ garš einhvers. Skorinorš ummęli um stjórnvöld eša hvaša efni annaš sem er, eru öllum heimil.

101. gr.

Nżjar og ótķmabundnar takmarkanir mį ekki setja atvinnufrelsi manna.

102. gr.

Hśsleit mį ekki gera nema viš rannsókn į refsiveršum verknaši.

103. gr.

Ekki mį veita grišland žeim sem verša gjaldžrota.

104. gr.

Jörš og bśslóš mį aldrei gera upptęk ķ refsingarskyni.

105. gr.

Krefjist hagsmunir rķkisins žess aš einhver lįti af hendi fasteignir sķnar eša lausafé ķ opinbera žįgu, skal fullt verš koma fyrir śr rķkissjóši.

106. gr.

Kaupverš og tekjur af veršmętum sem falin hafa veriš kirkjunni skal ašeins nota ķ žįgu kirkju og menntunar. Eignir lķknarstofnana mį eingöngu nota ķ žeirra eigin žįgu.

107. gr.

Óšals- og įbśšarrétt mį eigi afnema. Nįnari skilyrši fyrir réttindum žessum, žar į mešal hvernig žeim skal skipaš til hagsbóta fyrir rķkiš og ķ žįgu landsmanna, skal setja į fyrsta eša öšru Stóržingi héšan ķ frį.

108. gr.

Greifadęmi, barónsdęmi, ęttaróšali eša erfšabundnum afnotaréttindum mį ekki koma į fót framvegis.

109. gr.

Öllum rķkisborgurum er almennt jafnskylt aš taka žįtt ķ vörnum föšurlandsins ķ įkvešinn tķma įn tillits til ęttar eša eigna.

Meš lögum skal įkveša hvernig žessari meginreglu er beitt og žęr takmarkanir sem žaš sętir.

110. gr.

Yfirvöldum er skylt aš skapa ašstęšur til aš vinnufęrir menn geti séš fyrir sér meš vinnu sinni.

Nįnari įkvęši um ašild starfsmanna aš įkvöršunum į vinnustaš sķnum, skulu sett meš lögum.

110. a.
Yfirvöldum er skylt aš skapa skilyrši til žess aš samar geti višhaldiš og ręktaš tungumįl sitt, menningu sķna og samfélag.

110. b.
Allir eiga rétt til umhverfis sem tryggir heilbrigši, og nįttśru sem fęr haldiš framleišslugetu sinni og fjölbreytni. Aušlindir nįttśrunnar skulu nżttar meš almenn langtķmasjónarmiš ķ huga, sem tryggir komandi kynslóšum einnig žennan rétt.

Til aš geta tryggt rétt sinn samkvęmt undanfarandi mįlsgrein, hafa borgararnir rétt į vitneskju um įstand nįttśruumhverfisins og um įhrif fyrirhugašrar og žegar hafinnar röskunar į nįttśrunni.

Stjórnvöld setja nįnari fyrirmęli um framkvęmd žessara meginreglna.

110. c.
Stjórnvöldum ber aš virša og tryggja mannréttindi.

Nįnari fyrirmęli um framkvęmd alžjóšasamninga um žau skal setja ķ lög.

111. gr.

Fįni rķkisins, litir og gerš eru įkvešin meš lögum.

112. gr.

Beri naušsyn til aš breyta hluta žessarar stjórnarskrįr Konungsrķkisins Noregs, skal frumvarp um žaš lagt fram į fyrsta, öšru eša žrišja reglulegu Stóržingi eftir kosningar og prentaš. Į fyrsta, öšru eša žrišja reglulegu žingi eftir nęstu kosningar įkvešur Stóržingiš hvort frumvarpiš nęr fram aš ganga. Breytingar į stjórnarskrįnni mega žó aldrei ganga gegn meginreglum hennar, heldur ašeins varša śtfęrslu į einstökum įkvęšum hennar sem ekki breyta anda stjórnarskrįrinnar og žurfa tveir žrišju Stóržingingsins aš gjalda jįkvęši sitt slķkri breytingu.

Breytingar į stjórnarskrįnni, sem žannig eru samžykktar, skulu undirritašar af forseta Stóržingsins og ritara žess, prentašar og birtar konungi sem gild įkvęši ķ stjórnarskrį Konungsrķkisins Noregs.


« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Höfundur

Grétar Eiríksson
Grétar Eiríksson
Hér er ætlunin að koma fram óhlutdrægnum upplýsingum fyrir Almenning, til fræðslu vegna Stjórnlagaþings okkar, birtingar á öðrum stjórnarskrám, ritgerðum, skýslum, Lögum og öðru efni er auðvelda Almenningi að velja Frambjóðendur eða ákveða framboðs til Stjórnlagaþings,  með upplýstum hætti án þess að Frambjóðendur verði hér kynntir, sem sagt fyrst og fremst að reyna að safna og miðla sem mestum upplýsingum varðandi ferli Stjórnarskrágerðar okkar, svo Almennur landsmaður geti verið sem allra upplýstastur um tilgang, markmið, mikilvægi Stjórnarskrár okkar og vonandi að auka Lýræðisvitund Landsmanna

Heimsóknir

Flettingar

  • Ķ dag (21.7.): 1
  • Sl. sólarhring: 1
  • Sl. viku: 1
  • Frį upphafi: 4439

Annaš

  • Innlit ķ dag: 1
  • Innlit sl. viku: 1
  • Gestir ķ dag: 1
  • IP-tölur ķ dag: 1

Uppfęrt į 3 mķn. fresti.
Skżringar

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband